Zašto Zero?

Prije nego objasnim zašto Zero, slijedi kratka priča kao uvertira koja pokazuje tko sam kada je najpotrebnije. Istina je da uopće nije bitno koliko znam: bitno je koliko mi je stalo. Ako pogledamo današnje političare, javne ličnosti, influencere, razne takozvane lidere na tržištu, mnogi od njih mogu reći da znaju i to im se priznaje, no koliko im je zapravo stalo? Trenutno životno poglavlje me uvelike podsjeća na onaj period koji je otkrio mnoge istine, a stvarno sam mislio da će se nakon njega mnogi osvijestiti, no brojni ljudi i dalje žive i biraju laži. Ili je tako jednostavnije, odnosno lakše ili su naprosto toliko negativno isprogramirani pa nemaju sposobnost obrade, odnosno razlikovanja istine od laži.

Vraćam se u te dane nametanja obaveznog cijepljenja. Moje je mišljenje bilo sljedeće: s obzirom da cjepivo provjereno ne funkcionira, neka se cijepi tko hoće, ali nemojte maltretirati i ucjenjivati one koji ne žele, a pogotovo ne djecu. Najednom je sve što sam gradio izgubilo smisao i palo u barem drugi plan.

Ma kakav biznis, također posao, odmah sam dao otkaz i okrenuo se prikupljanju potpisa za referendum koji je (barem na papiru) naše građansko pravo.

Ne treba mi novac, ne treba mi ni hrana, sve o čemu tada razmišljam je idući potpis, a ono što me ni najmanje ne zanima je što će tko misliti o tome što ja radim i čime se bavim. Zašto? Zato što sam znao da sam na pravoj strani, da radim dobre stvari i za sebe i za društvo. Ono što je tada postalo prioritet je borba za život, zdravlje, dostojanstvo, za toliku slobodu izbora da možeš reći “NE“ obaveznom cjepivu koje dokazano ne funkcionira. Izlazim na ulicu, postavljam štand i započinjem, ali ne tako da čekam iza štanda kako bi mi netko prišao i možda potpisao, nego izlazim pred ljude, od osobe do osobe i kulturno preusmjeravam dobrovoljce prema kolegici koja je za štandom. Stvaram red, a promatrači barem iz radoznalosti prilaze pitajući se što se događa. Tako se ponaša osoba koja je osvijestila hitnost situacije, koja zna da nema vremena, koja je spoznala potencijalne posljedice ukoliko se ne odradi potrebna akcija. Nisam čekao druge, niti očekivao od drugih, ali jesam od sebe, a sama spoznaja da sam dao sve što sam mogao u tom periodu, bila mi je dovoljna da mirnije spavam…

Ono što je društveni poraz: osobna iskaznica i potpis, što traje niti minutu, a mnogi nisu bili u stanju ni toliko napraviti za sve spomenute moralne i životne vrijednosti. I onda se mi čudimo što netko neće instalirati bolju, zdraviju, moralniju društvenu mrežu?

Pozivam Te da se fokusiraš na svoj doprinos, na ono što Ti možeš i što je u okviru Tvog utjecaja jer nismo odgovorni samo za ono što smo napravili, već smo odgovorni i za ono što nismo, a mogli smo napraviti. Nekad je to samo jedan potpis, samo jedna instalacija, samo jedan lajk ili komentar.

Kakve veze Zero ima s ovom pričom?

Ako pratiš igru, onda znaš da je taj period korone samo jedna od predstava…

Ajme koliko ih je već bilo, a pitanje je koliko ih još dolazi, no bitnije pitanje od toga je: koliko smo mi zapravo spremni, a ono što uvelike određuje našu spremnost je okruženje. Njima nije stalo. Ponovit' ću: nije im stalo.

Što možeš očekivati od ljudi kojima nije stalo do Tebe, Tvog života, zdravlja, slobode, itd.? Što možeš očekivati od ljudi koji gledaju samo profit i spremni su na apsolutno sve što je potrebno da bi ga ostvarili?

Koje je rješenje? Okruženje ljudi kojima je stalo do Tvog uspjeha: sreće, zdravlja, slobode…

Gledajući retrospektivno, mi smo u procesu cijepljenja ne od rođenja, nego od začeća…

Cijepe nas godinama na dnevnoj bazi, ispiru nam mozak, udaljavaju nas od naše suštinske prirode programirajući nas na neuspjeh, ali nismo svi toga svjesni.

Što bitno utječe na tu svjesnost? Okruženje u kojem odrastamo, ljudi s kojima se aktivno družimo, stvari koje gledamo, kao i one koje slušamo…

I mnogo je različitih vrsta cjepiva, a s obzirom da želim skratiti ovaj blog, izdvojit' ću samo jedno cjepivo i usudim se nazvati ga „ovca“.

Postoji li veća kazna od toga da si rođen kao Vuk, a odrastaš programiran kao ovca. Nije im u interesu da budeš Vuk pa Te programiraju da mekečeš, da pratiš stado ovaca, da šutiš i budeš slijepo poslušan, da se bojiš, da ne razmišljaš svojom glavom, da misliš da si bespomoćan, da ne možeš ništa promijeniti ni u stadu, a kamoli ako se udaljiš od stada. Nameću Ti kalupe na svakom koraku, daju Ti mrvice i uče Te da budeš zadovoljan s tim istim mrvicama, tjerajući Te da živiš život po njihovim pravilima i da to nazivaš normalom…

Pozivam Te da probudiš Vuka u sebi, a znaš li koji je prvi korak buđenja?

Neki ga osjete i ranije, tiho zavija, bori se da ga čuješ, ali ovca tako glasno mekeče da prigušuje svaki njegov pokušaj. Mnogi ga osjete tek u okruženju Vukova, no i onima koji ga uspiju ranije osjetiti, idući je korak čopor, odnosno okruženje onih koji su na kontra strani svega što sam maločas nabrojao…

Ne možeš istovremeno zavijati i meketati, moraš izabrati. Vuk ili ovca, koga danas hraniš? Jedini način da eliminiraš ovcu jest da hraniš Vuka, a nećeš uspjeti bez okruženja. Da li Ti ovca daje život kakav želiš živjeti? Možeš li reći da si sretna, zdrava, ostvarena, slobodna verzija sebe? Ako da, super, ali ako je odgovor negativan, daj šansu tom uspavanom Vuku u sebi.

Iznimno sam osjetljiv na ove stvari jer vidim kako ljudi žive: koliko su nesretni, nezdravi i zatočeni u vlastitim životima… Očigledno je da nisu ni svjesni svog potencijala, svoje istinske prirode, jer da jesu, češće bi se smijali, a možda bi nešto i poduzeli. U svakom slučaju, ne mogu samo promatrati ništa ne poduzimajući, kao da me se to ne tiče, jer u konačnici, itekako nas se tiče, svi smo mi jedna velika obitelj i svatko bi trebao dati svoj doprinos na tom putu…

Da rezimiram. Zato Zero: okruženje s ciljem mentalne i socijalne te financijske, ali i svih ostalih sloboda koje su međusobno povezane. Okruženje koje ne izrabljuje, već izgrađuje pojedinca ostvarujući njegov potencijal. Platforma koja potiče zajedništvo, a pritom educira, inspirira, motivira i svakodnevno podsjeća čovjeka na njegovu moćnu prirodu.

Još samo nešto. Ako je tema novac, evo jednog primjera. Prvi put sam čuo za Bitcoin kada je vrijedio 6 000 €, a moje je pitanje samom sebi: gdje sam bio, čime se bavio i s kim se družio kada je Bitcoin vrijedio nekoliko stotina, a svi znamo da je nekad vrijedio toliko da se gotovo i poklanjao?

Da sam bio u pravom okruženju, možda bih dobio pravu informaciju u pravo vrijeme. Zato Zero.